Kako pobijediti UNUTARNJEG KRITIČARA!

Nađete li se često u situaciji kada nešto pokušavate učiniti, riješiti, poduzeti,
a to se izjalovi, pa sami sebe “kažnjavate”. Govorite li si da ste glupi, nesposobni i požalite što ste uopće išta pokušavali? Želite se toga iješiti, no to se događa automatski i nije vam jasno zašto to činite?. Osjećate se loše, manje vrijednim i primjećujete da vas to sve više tišti, te da se u konačnici zatvarate u sebe? 

Zanimljiva je izreka Mabel Collins koja kaže: “Mi smo apsolutni zakonodavac, djelitelj počasti i pokore, uređivač svog života, dodjeljivač nagrada i izvršitelj kazni.”

Na žalost, često se nađemo u situaciji da smo prema samima sebi više u poziciji izvršitelja kazni nego dodjeljivača nagrada. Ako nešto krene po zlu, većina ljudi će automatski pomisliti da je to njihova greška pa, s obzirom na to, pokušajte se i sami sjetiti što ste pomislili zadnji put kad ste u nečemu pogriješili?

Provjerite koliko ste skloni perfekcionizmu, potrebi za kontrolom, zadovoljavanju drugih i koliko vam je samopouzdanje.

Perfekcionizam

Osjećate li stalan pritisak za postignućem?
Kritizirate li sebe kada niste savršeni?
Osjećate li da niste napravili dovoljno ma koliko se trudili?
Odričete li se ugode u želji da budete najbolji u svemu što radite?

Kontrola

Trebate li biti savršeni i imati sve pod kontrolom cijelo vrijeme?
Brinete li kako izgledate drugima kada ste nervozni?
Osjećate li da je bilo koji nedostatak kontrole znak slabosti ili poraza?
Je li vam neugodno delegirati zadatke drugima?

Zadovoljavanje drugih

Je li vaše samopuzdanje ovisi o tuđem mišljenju?
Izbjegavate li ponekad zadatke jer ne želite razočarati?
Jeste li bolji u brizi za druge nego za vas same?
Zadržavate li najnegativnije osjećaje u sebi da ne razočarate druge?

Niskom samopouzdanju

Osjećate li da nikad ne možete napraviti tako dobro posao kao drugi ljudi?
Osjećate li da je vaše procjenjivanje slabo?
Osjećate li da vam fali zdravog razuma?
Osjećate li se kao prevarant kada kažete da dobro radite?

Ona uvjerenja na koja ste pozitivno odgovorili predstavljaju unutarnje zapreke koji stvaraju stres i negativne osjećaje.

Vaše uvjerenja (misli) utječu na to kako se osjećate i kako se ponašate što može uzrokovati da takav negativni unutarnji govor može postati stvarno autodestruktivan. Reći sebi da nikada nećete biti uspješni ili da nisu tako dobri kao i drugi ljudi, će smanjiti svoje osjećaje vlastite vrijednosti i odvratiti vas od okrenuti svoje strahove.

Provjerite ta uvjerenja, jesu li istina, čija istina, je su li apsolutna istina, jesu li mi korisna, je li me osnažuju ili ograničavaju? Eksperimentirajte. Poduzmite akcije koje su suprotne uobičajenom ponašanju. Onda, provjerite rezultate. Budite svjesni kako limitirajuća uvjerenja utječu na vaše ponašanje. Zamijenite ih sa realnijim, korisnim i manje stresnim mislima.

Primjerice, “Nikad ništa do kraja ne možeš učiniti? Glup si. Nikad ništa od tebe!…” Ta ograničavajuća vjerovanja o sebi u obliku srama, niskog samopouzdanja ili pretjerane samokritičnosti blokiraju nas da
preuzmemo rizik i dopustimo drugima da nas vide kakvi zaista jesmo, a u konačnici sve kako bismo smanjili rizik od toga da budemo odbačeni. Osjećaj manje vrijednosti ima za podlogu repetitivan, negativan unutarnji govor koji potiče kritički dio naše ličnosti. Ljudi tada bježe u prezaposlenost, prejedaju se, piju, troše nemilice, uzimaju medikamente i slično, i to samo da izbjegnu sučeljavanje s tim bolnim osjećajem u sebi. Izvana izgledaju kao da je sve odlično, međutim iznutra vrište od očaja. Osjećaj manje vrijednosti posljedica je starih rana iz ranog djetinjstva, odbačenosti, napuštenosti,lošeg odnosa i odgoja. Najčešće nas iodređena situacija danas nesvjesno podsjeća na situaciju iz prošlosti. Odnosno, emocije koje sada doživljavamo one su iste koje smo doživljavali kao mali, kao reakcija na to kako su se neki ljudi prema nama tada ponašali. Kada se takve misli pojave, sjetite se da su to samo sjene iz prošlosti. Distancirajte se i fokusirajte na ono tko ste i što ste danas. Kada u glavi čujete kritički glas (glup/a si, ne vrijediš ništa, ništa od tebe…) budite ga svjesni te, umjesto da odbacite sebe ili druge, pokušajte se distancirati od tih misli. Još je bolje da zamislite što realnije malog zločestog patuljka na ramenu koji vam to govori. Možete ga utišati, baciti ili što god želite,a konačno nasmijat ćete se. Što češće “uhvatite” tog patuljka kako vas kritizira, to ćete imati više kontrole nad svojim emocijama. S vremenom će se taj patuljak sve rjeđe pojavljivati i biti tiši, na kraju će nestati, a vi ćete imati puno više hrabrosti i slobode riskirati i u odnos ući bez maske, bez straha da će vas netko odbaciti jer ste svoji.

Eksperimentirajte, sitnim koracima pomičite granice vama mogućeg, dopustite si riskirati i biti svoji i autentični. Dopustite si pravo na grešku, biti iskreni i svoji i osjetit ćete prekrasan okus slobode. Ne mogu vas svi voljeti i prihvaćati,štoviše, nastojanje da sve zadovoljite i da vas svi vole siguran je put za biti nesretan. Nije cilj ne osjećati i ne misliti. Trebate sebi dati vremena, budite strpljivi i osjećaj manje vrijednosti polako će blijedjeti. Sjetite se da danas, kad ste odrasli, za razliku od vremena kada ste bili dijete, možete donijeti drugačije odluke o sebi te naučiti više suosjećati i cijeniti sami sebe.

“Hvatajte” sebe i druge u dobrim stvarima, budite skupljač dobrih osjećaja, budite sebi apsolutni zakonodavac, uređivač svog života, djelitelj počasti i nagrada.